Uz mjesečni pad od 0,6%, indeks potrošačkih cijena za prosinac na godišnjoj razini niži je za 0,7%. Kao i prethodnih mjeseci, prigušena inflacija posljedica je zamjeno nižih cijena energije i skromnijeg rasta cijena usluga uslijed bitno smanjene potražnje. S druge strane kao i u prethodnom dijelu godine podrška rastu cijena prije svega dolazi od cijena hrane, koje u ukupnoj košarici potrošačkih dobara sudjeluju s gotovo 24%. One su uz mjesečni pad od 0,7% na godišnjoj razini više za 1,8%%.

S objavom podataka za prosinac zaokružena je statistika potrošačkih cijena za 2020. u kojoj je došlo do usporavanja godišnjeg rasta potrošačkih cijena, s 0,8%  u 2019. na 0,1% u 2020. Poticaj za takva kretanja došao je i sa strane ponude i sa strane potražnje, a kao posljedica pandemije COVID-19 započete u ožujku 2020. Naime, smanjenje cijena energije tijekom 2020. (po prosječnoj stopi -5,3%), poglavito naftnih derivata (gotovo 30%), jasno je tijekom prošle godine zrcalio snažan pad cijena sirove nafte na svjetskim robnim tržištima. Posljedično smanjeni su inflatorni pritisci na onim dobrima i uslugama u čijoj se proizvodnji oni upotrebljavaju.

S druge strane pandemija, ograničenja putovanja i epidemiološke mjere smanjili su potražnju za uslugama i ublažili rast cijena usluga. Uz navedeno porast neizvjesnosti odgodio je potrošnju trajnih (luksuznih) dobara utječući tako na  promjene u potrošnji i navikama potrošača s povećanom potražnjom za proizvodima potrošačke košarice koji predstavljaju zadovoljavanje osnovnih životnih potreba (hrane). Hrana, koja čini gotovo četvrtinu indeksa košarice potrošačkih dobara, je tijekom 2020. godine porasla gotovo 2%. Rast cijena prehrane bio je prisutan tijekom prve polovice godine zbog učinka baznog razdoblja, gomilanja zalihe i prekidima u lancima opskrbe nakon čega se situacija normalizirala, a rat cijena hrane usporio.

S oporavkom gospodarstva 2021. očekujemo povratak umjerenog rasta cijena. Energija bi trebala biti pod utjecajem polaganog rasta cijena sirove nafte, dok bi povratak putovanja trebao potaknuti rast cijena usluga povezanih s turizmom. S druge strane, rast cijene hrane će usporiti, dijelom pod utjecajem globalnog okruženja i normalizacija lanca opskrbe. Dakle, prosječna stopa inflacije zadržat će se tako ispod 1%. Temeljna inflacija, koja ne uključuje cijene poljoprivrednih proizvoda, energije ni administrativne cijene, unatoč blagom ubrzanju trebala bi si se i dalje kretati oko 1% odnosno oko svog dugoročnog prosjeka.

Umjereni rast inflacije tako će i dalje podržavati sadašnji akomodabilni smjer monetarne politike, pri čemu je za razliku od mnogih europskih država glavno sidro monetarne politike stabilnost tečaja. S obzirom na strateški cilj prihvaćanja eura u najbržem mogućem roku, a i povijesno gledano, stabilnost tečaja ostat će neupitan fokus središnje banke.