Prema posljednjim podacima HNB-a, ukupno stanje duga svih podsektora opće države (domaća i inozemna komponenta duga središnje države, fondovi socijalne sigurnosti i lokalna država) na kraju 2020. iznosilo je 329,7 mlrd. kuna, što u odnosu na kraj 2019. godine predstavlja rast od 36,8 mlrd. kuna odnosno 12,6%.

Promatrano u relativnom izrazu, ukupan dug opće države na kraju 2020. godine iznosio je 89,1% godišnjeg BDP-a, porastavši time sa 72,8% zabilježenih godinu ranije te prekinuvši trend pada javnog duga koji je trajao od 2014. godine, kada je bio na razini od oko 85% BDP-a.

Pri tome, najsnažniji doprinos porastu duga opće države u 2020. došao je od domaće komponente koja se krajem prošle godine povećala za 26 mlrd. kuna odnosno 13,2% u odnosu na kraj 2019. godine, zabilježivši iznos od 223,7 mlrd. kuna. S druge strane, inozemna komponenta na kraju 2020. iznosila je gotovo 106 mlrd. kuna, a u odnosu na kraj 2019. zabilježila je rast od 10,8 mlrd. kuna ili 11,3%. Uz napomenu da su podaci o strukturi duga opće države po glavnim dužničkim instrumentima i ročnosti duga dostupni samo za nekonsolidirani dug opće države, u strukturi duga prevladavaju dugoročni dužnički instrumenti na koje se odnosi 64,4%. Slijede dugoročni krediti (29,1%) te na kraju kratkoročni krediti i vrijednosnice (zajedno 6,5%).

Omjer duga opće države i BDP-a u ovoj bi se godini trebao vratiti na silaznu putanju. Iako je Europska komisija potvrdila da će u ovoj godini, a najvjerojatnije i tijekom 2022. na snazi ostati klauzula o odstupanju od proračunskih pravila kojom je u ožujku 2020. odobrila punu fleksibilnost Pakta o stabilnosti i rastu (tzv. Maastrichski kriteriji), Ministarstvo financija planira zadovoljiti kriterije u pogledu proračunskog manjka već u ovoj godini. Isto tako, prema projekcijama MF o kretanju javnog duga trogodišnji proračunski plan predviđa stalno smanjenje razine duga u odnosu na BDP za 2 postotna boda svake godine, što je u skladu s Maastrichtskim kriterijima. Naime, dopušteno odstupanje od srednjoročnog proračunskog cilja ili od odgovarajućeg puta prilagodbe dovodi Hrvatsku u povoljniji položaj, posebno uzimajući u obzir visoku težnju za pristupanjem euro području. Međutim, to ne rješava potrebu za fiskalnom konsolidacijom i povratom fiskalne metrike na održiv put.

Dostupnost i korištenje EU novca trebalo bi u ovoj, ali i u narednim godinama značajno ublažiti i snažniji udarac na javne financije. Očekuje se ubrzanje povlačenja ugovorenih sredstava iz tekućeg Višegodišnjeg financijskog okvira 2014.- 2020., a s druge strane, predviđaju se i nova sredstva iz Višegodišnjeg financijskog okvira 2021. – 2027. iz čega Hrvatska na raspolaganju ima oko 9,15 mlrd. eura. Nadalje, u Vladine fiskalne projekcije uključeno je i korištenje sredstava iz novog instrumenta EU Nove generacije tzv. Mehanizam za oporavak i otpornost, čija je svrha pojačati oporavak gospodarstva od pandemije i učiniti ga otpornijim na buduće krize. Obzirom na značajan rast javnog duga kao rezultat korona krize ohrabruje mogućnost financiranja državnih potreba sredstvima EU jer bi svaki dodatan rast javnog duga odnosno svako dodatno zaduživanje potencijalno značilo i pogoršanje uvjeta financiranja na financijskim tržištima tj. rast kamatnih stopa, što bi pak moglo dovesti do krize javnih financija.