
Snažan rast prosječnih plaća diljem država Srednje i Jugoistočne Europe u 2024. godini
Prema posljednjim podacima WIIW Instituta (The Vienna Institute for International Economic Studies) prosječna bruto plaća u Hrvatskoj iznosila je 1.877 eura u prosincu 2024. S podacima za prosinac zaokružena je statistika za cijelu 2024. godinu u kojoj je prosječna bruto plaća iznosila 1.846 eura. Hrvatska se tako, u usporedbi sa zemljama u okruženju, i dalje nalazi u gornjem dijelu ljestvice prema visini prosječne bruto plaće.
Najvišu prosječnu bruto plaća u razdoblju od siječnja do prosinca 2024. bilježi Slovenija, a ista je iznosila u prosjeku 2.395 eura. Slijede Poljska (1.912 eura) i Češka (1.846 eura) te potom Hrvatska. Niže prosječne bruto plaće od navedenih zemalja zabilježile su Mađarska (1.635 eura), Slovačka (1.537 eura) i Bugarska (1174 eura).
Promatrano kroz dulji vremenski period, od 2009. godine, u Hrvatskoj je, u usporedbi sa zemljama u okruženju, dinamika rasta prosječnih bruto plaća bila razmjerno spora. Međutim, unazad nekoliko godina trend se promijenio odnosno zabilježeno je ubrzanje rasta prosječnih bruto plaća. Posljedica je to i snažnog rasta plaća u javnom sektoru kao rezultat sveobuhvatne reforme plaća javnih i državnih službenika tijekom 2024. godine. Dakako, snažni inflatorni pritisci koji su prisutni od posljednjeg tromjesečja 2021. uvjetuju i dinamiku kretanja prosječnih plaća u realnom izrazu, odražavajući se tako i na realni raspoloživi dohodak.
U većini promatranih zemalja iz okruženja, iako uz postupno usporavanje, prosječne stope rasta potrošačkih cijena (mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena) u promatranom razdoblju i dalje su bile znatno iznad ciljanih razina središnjih banaka.
Iako dinamika usporava, izražene prosječne godišnje stope inflacije tijekom 2024. bilježe Rumunjska (+5,9%), Srbija (+4,8%), Hrvatska (4,0%), Mađarska i Poljska (obje +3,7%), Slovačka (+3,1%) te naposljetku Slovenija (+2,0%). Usporavanje inflatornih pritisaka uz nastavak rasta nominalnih plaća rezultiralo je relativno snažnim stopama rasta u realnom izrazu. U Hrvatskoj, primjerice, dvoznamenkast rast prosječnih nominalnih plaća zrcali povećanje osobnog odbitka i porezne promjene s početka godine kao i već spomenuta reforma sustava plaća u javnom sektoru.
U realnom izrazu među promatranim državama pad bruto plaća na godišnjoj razini zabilježen je jedino u Češkoj (-0,3%). S druge strane, pozitivna realna stopa zabilježena je u Poljskoj (+13,0%), Bugarskoj (+12,4%), Hrvatskoj (+10,5%), Mađarskoj (+5,3%), Srbiji (+9,1%), Rumunjskoj (+8,6%), Slovačkoj (+4,2%) i Sloveniji (+5,7%).
Posljednji podaci Eurostata (koji se periodično objavljuju dva puta godišnje) pokazuju da je minimalna bruto plaća obračunata za drugi dio 2024. u Hrvatskoj iznosila 840 eura. Očekivano, značajno viša minimalna bruto plaća zabilježena je u Sloveniji (1.254 eura) i Poljskoj (998 eura). Usporedive zemlje u okruženju koje su imale nižu minimalnu bruto plaću jesu: Bugarska (477 eura), Mađarska (675 eura), Rumunjska (743 eura), Slovačka (750 eura) i Češka (755 eura).
Već realizirani rast plaća i visoka zaposlenost, uz strukturni manjak radne snage, impliciraju nastavak solidnih stopa rasta nominalnih plaća u promatranim zemljama. Uz očekivano daljnje popuštanje inflatornih pritisaka, realni rast plaća također će se nastaviti. Međutim otvara se pitanje produktivnosti (mjerenoj BDV-om po zaposlenom), koja će u trenutnom ekonomskom okružju u pojedinim promatranim zemljama rasti vjerojatno nešto skromnijom dinamikom nego rast plaća. S druge strane sve se više aktualizira potencijalna ranjivost tržišta rada gdje se trenutna otpornost tržišta rada suočava s novim izazovima. Naime, kontinuirani manjak radne snage potaknuo je mnoga poduzeća da u periodu gospodarske kontrakcije zadržavaju svoje zaposlenike kako bi se osigurale od skupog i dugotrajnog procesa zapošljavanja novih radnika, jednom kada gospodarski rast ponovno ojača. Ova praksa „zadržavanja radne snage“ dodatno je „stegnula“ tržište rada. Zadržavanje radne snage odražava neadekvatnu iskorištenost radne snage, što negativno utječe na rast produktivnosti. Istovremeno, pojačavanjem nedostatka radne snage, povećava se pregovaračka moć zaposlenika za veće plaće, što stvara pritisak na rast plaća, što posljedično može djelovati i na inflacijske pritiske. Naravno, na razini cjelokupnih gospodarstava treba sagledati detalje među pojedinim djelatnostima koje se uvelike razlikuju od države do države.